I am a 30 year old girl
Dragi LJ
...
Znaš ono kada ostaneš bez rijeći i svega što ti se ikada nalazilo u glavi...
...pusta sam...
...zaroboljena...
Ja sam klopka sama za sebe...
Evo kako je glupo prošao moj godišnji. Danas mi je zadnji dan i zvali su me da dođem raditi. Jer kada nemaš ni života onda idi radi.
Bez svega sam ostala. Izlet života su mi bila 3 dana pakla kod bake. Spavajući uz sve te sofe i madrace na nekim njenim kvrgavim izbočinama od prastarih kreveta, odječa i slično. Njenog zajebavanja što nemam mužjaka, njenog zajebavanja što ne jedem koliko ona želi da jedem i kada ona želi da jedem.
Nepovjerenje i nebriga majke, koja je uz svaku uputu doktora sada počela pušiti više od kutije u naših 19m2 i toga kada joj nešto kažem ne vjeruje mi već mora provjeiriti, pa makar joj ose izbole lice. I knostantno kritiziranje, što ćeš ovo obući, ja bi da ovo obučeš, i ma koliko joj kažeš ostavi me na miru, zbog tvojih jebanja u mozak sam se razbolila, smeznula, pokisla, osramotila... ona i dalje jebe, i kaže neću, ali opet jebe i kontroira do vjeke vjekova, a ja ću zato dovjeka ostati 2 metra pod zemljom i nakraju poslušati.
Ostatk je moje održavanje na životu kao lažnih prijateljica za kojima silno patim, pa onda saznam kava je istina na kraju. Da sam im svima posve nebitna. Svi me tretiraju kao jednokratnu kurvu. Dobru staru Marinu koja će platiti cugu, slušati moja sranja i bam odjebati je, rekidati je u rečenicam, poniziti je.
Zbilja bi voljela da sam muško, jer ovo mrtvo biče koje živi u meni, bilo bi živo i barem imalo poštovanja jer ima kurac među nogama.
Mogu se kladiti da bi mi onda stara kada sam imala 26 zabranila da odem na spoj. Zabranila. Znam kako smiješno zvući. Umire što neznam što pišem ovdije.
Roblje modernog doba. Zato sam i htjela sve kada sam bila mlađa htjela sam da mi bude posao bijeg iz činjenice da nikada neću pobijeći iz svog pakla. Al gle to je samo jedan novi zatvor. Nema nade, nema bijega.
Ponekada zbilja se pitam, dali sam ja problem sama sebi, no ako jesam kakva je moja majka koja je dopustila da umrem.
Lako je igrati hipi roditelje: "ja dam svojima da ostanu vani do koliko hoće", lako je otvoriti vrata krletke ako su ptici odrezao krila da poleti.
Imam 32 godine i moj život će biti smeće. Moj život je smeće. A sve što sam htjela je biti prosječna.
Umjesto toga potrošimo na fenci kutije u ikeji neki dan 1200 kn, koje sada stoje u hodniku. I stajati će. U kuhinji imamo stare noževe zabijene u raspukotine namještaja, da sve ne ode u kurac.
Ništa se neće promijeniti.
Njoj nije jasno da ja živim život 12godišnjakinje. Ja i dalje ne mogu pozvati prijatelje na kolače. Socilano sam nerazvijena. Vrištim u sebi... samo u sebi... jer na glas više nema smisla.
Neki dan moj pakao je dosegao nove dimezije. Znaći osim odlaska s Ivonom u Alpe koja je na mobu bila ALL THE FUCKING TIME... koda idem sa tamagočijem na put. Shvatila sam da mi se netko sviđa. Naravno ja sam ja i svjesna sam da uz svoji 11 kila ekstra, nemam nikakve šanse. Znam da takvom tipu mužjaka idem idem na živce, znam da sam za njih u rangu onih gumenih igračaka koje stisneš pa skviče, i znam što sam ja, ja sam djevojčica, a ne žena, zauvijek zatvorena u lijepo odjevenoj lutki koju uglavnom svi oblače, al kada odrasteš je baciš. Tako da u tišini, sjedim, ignoriram i patim. Al je ok. No više nije ok... jer ta ista moja prijateljica je bila presretna što ja sada znam i svakodnevno sam (ma u kakvoj minimalnoj) interakciji s njime, da mi konstantno može o njemu pričati. Pričati o njihovim seksualnim odnosima, pričati o tome kako nisam njegov tip, te da budem pažljiva da ga ne raspizdim.
Brain fuck all over.
Uz to, još moj brat ne želi da dan u Rijeci (a nisam išla na more) kada bi fotkala izložbu ne provedem s njime. Neznam dali ću i ići, s time da imam team building kada bude zadnja izložba. Nemam busa za do tamo, a i nitko me neće voziti, al zato je najbitnije da idem na to sranje, gdje ću se htjet baciti sa broda, jer ljudi koji su me nagovirili, nakraju su me odjebali sa svog broda i sada ću plutati sa teamom koji ne želi da se bavim dizajnom uopće, već da istražujem bugove u idzajnu i njima zapisujem ih.
Amen...