Mani Gotovac je cijeli život kao teatrologinja, dramaturginja, intendantica, svoj talent i znanje nesebiÄno davala drugima, poticala druge da naprave dobre predstave, uloge, napiÅ¡u dramske tekstove, a tek sada pokazuje kakav izniman spisateljski dar posjeduje.
Njezini autobiografski zapisi govore ne samo o burnom i zanimljivom životu nego svjedoÄe i o prvorazrednom stilistiÄkom i naratorskom umijeÄu jedne iznimno senzibilne spisateljice sposobne da profinjeno i dojmljivo progovori i o najkompleksnijim osjeÄajima, o tajnama svih pojavnih oblika ljubavi, o umjetnosti pa i o samom smislu života.
Velimir ViskoviÄ
Svedena na inicijale M.G. Mani mora postati Ãive da bi se mogla suoÄiti i s jednom i s drugom u sebi u vrijeme poslije Ane. Kao i Rilkeova prosjakinja, i kao Mali princ nakon ujeda, živi od svoje ruže. M.G. - Ãive postaje Mani. Ovakva kakva je danas. Hrabra u svemu, pa i u Gorkome. Nevere pretvara u vjeru, hrabro prihvaÄa drugi raspored istih stvari, znajuÄi da je svaki raspored MiÅ¡olovka, zapravo izvanvremensko mjesto koje ukrÅ¡tava razne pravce i prostore. Na pitanje koje joj postavlja unuk Jakov, sin Katjin: Kako si ?, odgovor glasi: Izdržala sam. To zaslužuje naklon dubok, i pljesak kao na kraju Hamleta.
Luko Paljetak