i shall believe
Dragi LJ!
Da te uvedem u ironiju mog patetičnog naslova. Ja uopće u više ništa ne vjerujem. Ne vjerujem u sebe kao osobu. Ne vjerujem u sebe kao dizajnera, no ponajviše ne vjerujem drugim ljudima.
Noćas sam se probudila sretna. Da bi ispalo da je to bio san. Sanjala sam da mi Daria prilazi i da mi se ispričava jel je čula da sve što sam rekla za nju je laž, tj. da je netko lagao. Ja joj nevjerujem, jer mi nikada nije ni rekla što sam joj napravila. No onda ponovi još jednom molim te oprosti i ja joj oprostim, s time da joj kažem ako ikada misli da ima problema samnom da mi to otvoreno kaže, jer ja nisam tip za tračanje, ja sam tip za djela i svađanje.
Super mi je bila spoznaja kada sam shvatila da je to sve san. Zar moja podsvijest zbilja toliko želi istinu i pravdu.
Što sam zbilja toliko isfrustrirana sa svime time. Zašto? Mislim sve govori da sam mjesečnicu dobila 3 dana ranije. Kada bi mi dali sada bi počela plakati.
Ovo gdje sam sada je nigdje, kao da ne mogu misliti, mozak mi ne radi, kao da imam neki oblak ili kamen u glavi.
Ah kada će kraj ovome. Kada će neki novi i bolji početak.