(no subject)
"...kad čovjek voli ženu
šalje vojske da je traže
kad čovjek voli ženu
sam sebe vara, sam sebe laže
kad čovjek voli ženu
piše joj pjesme i čuva straže
kad čovjek voli ženu
na sve je spreman, osim da joj kaže..."
Nisam sigurna koliko su ovi stihovi tacni,posto to JOS nikad nisam dozivjela,ali mislim da je nesto savrseno.Volila bih da me voli neko,i nemora da to bude nesto iz stiha,ali da me voli,iskreno i da ja to osjetim.Da se smije svim mojim greskama (kojih ima mnogo) i da mi pruzi uvo kad mi je potrebno.Da me probudi u pola noci i da kaze da samo zeli da prica,a ja da se ljutim,a ustvari u sebi da umirem od srece,posto osjecam da sam nekom potrebna.Da voli sve moje mane i vrline,a ja njegove da i neprimjetim,posto sam ocarana sa njim.Da mi pjevusi pjesme od 'crvene jabuke' koje mozda on nevoli,ali to radi zbog mene.Da ga gledam u oci,i da me gleda u oci,a u njima da vidim filmsku ljubav,u kojoj on i ja zivimo.Nemora nista da bude savrseno kao na filmu,samo da nas dvoje imamo nas,sami da stvaramo nasu sudbinu,koja je nekad losa a vise dobra,a ne da nam je neko pise,a mi da je glumimo.
Hm...nije bas svaki dan da se ovako osjecam,pokusavam da nemislim o tome,posto se uvjek razocaram i rastuzim,ali nekad stvarno nemogu da pomognem sama sebi kad vidim ostale okolo sebe,ili cujem neku pjesmu koja otavi utisak na meni.19 mi je godina,imala sam samo jednog decka,i jos nikad nisam osjetila ljubav.Bila sam u ljubavi,i volila par decka(2),sto je potrajalo par godina,mjeseci,posto mi je tesko da se predam,iako sama u sebi znam da nemam sanse sa tom osobom.Nesto mi neda da se predam,nevolim da izgubim nekoga ko mi je drag i koga volim,iako nista nedobijam na uzvracaj.Niti to ikad trazim,samo znam u sebi da to zelim.Zelim da imam nekog pored sebe,da me voli i da ja njega volim.Cak nemora da traje dozivotno-i ako vjerujem u dozivotnu ljubav,ali bila bih srecna da me neko iskreno voli,ali bas iskreno, par dana,mjeseci...hehe.Tako sam depresivna,ali sta mogu...:(