Kiril Džajkovski
We went out on Friday. A couple of friends, my GF and me. We were meeting with a couple of friends of a friend who I know from passing. It shouldn't have been anything grand. But it was awesome. I guess, in part, it's due to the liters and liters of beer and schnapps - but also due to great company. And great music.
We first spent a couple of hours at a pub downtown, where there's cheap beer and tasty schnapps. Then we made our way for Purgeraj, a nightclub-like place with a very leisure atmosphere. On our way there, we met Martin (who was asking for directions). He's a German, living in Valencia and studying French and Italian. Talk about bizarre?
In Purgeraj, the music was just the type of music I needed that night. When I started dancing, I just couldn't stop. I know I'm not the world greatest dancer and I make some funny moves, but when I'm in the zone I feel like I'm at the top of the world. And that's all that matters. So, to explain the title of the post. They played a song by Kiril Džajkovski, a Macedonian musician mixing downtempo, drum and base and Macedonian ethno. Now, for people from these here parts, when you hear it, it really sounds like turbo-folk. Well, not turbo-folk, but any music mixing in eastern Balkans ethnic music tends to sound like turbo-folk. And turbo-folk really raped and maimed the local nightclub and music scene, turning most places where you could go out into places playing trash music (from the perspective of people like me). But, what I can't deny is - people who can enjoy turbo-folk have a blast at the places where they play it. It's fast, catchy and makes you move your body, even if you feel vomit coming up your throat from the sound of it (well, you at least have to move to vomit).
But Džajkovski...he made that magical combination for all the young Croatians who feel like me toward turbo-folk. He's using the 'ethnic rhythms' which are typical for turbo-folk - but uses it to make drum and base. Which. Is. Awesome. He gives us all the excuses we need to feel like it's not turbo-folk, but it sounds like it. And you just have to dance when you hear it. Give it a try!
Išli smo van u petak. Par prijatelja, moja cura i ja. Našli smo se sa par prijatelja od prijateljica koje znam tek iz viđenja. Nije trebalo biti ništa posebno. Ali je bilo predobro. Pretpostavljam, dijelom, i zbog litara i litara pive i rakije - ali isto zbog super društva. U super muzike.
Prvo smo proveli par sati u bircu u gradu, gdje ima jeftinog piva i fine rakije. Onda smo otišli do Purgeraja, nešto kao noćni klub sa jako opuštenom atmosferom. Na putu do tamo smo upoznali Martina (koji se raspitivao za upute po gradu). On je Nijemac, koji živi u Valenciji i studira francuski i talijanski. Malo bizarno, a?
U Purgeraju, muzike je bila baš onog tipa koji mi je trebao tu večer. Kad sam počeo plesati, jednostavno nisam mogao stati. Znam da nisam najbolji plesač na svijetu i da radim neke smiješne pokrete, ali kada sam u zoni osjećam se kao da sam na vrhu svijeta. I to je jedino što je važno. Pa, da objasnim ime ovog posta. Svirala je pjesma Kirila Džajkovskog, makedonskog glazbenika koji miješa downtempo, drum and base i makedonski etno. Sad, u ovim krajevima, kada čujete tako nešto, zvuči kao turbo-folk. Pa, ne baš turbo-folk, ali bilo koja muzika koja miješa etno sa istočnog Balkana zvuči kao turbo-folk. A turbo-folk je stvarno izsilovao i izmučio lokalnu glazbenu i klupsku scenu, pretvarajući većinu mjesta za izlaske u mjesta gdje se pušta treš (iz perspektive ljudi kao ja). Ali ono što ne mogu poreći jest - ljudi koji mogu uživati u turbo-folku se stvarno zabavljaju u tim rupama kad idu van. Brzo je, lako se pamti i tjera te da se zibaš, čak i kada osjećaš bljuvotinu koja se penje uz grlo od samog zvuka (pa, bar se krećeš ako te sili na povraćanje).
Ali Džajkovski...on je napravio tu magičnu kombinaciju za sve mlade Hrvate koji imaju iste osjećaje prema turbo-folku kao i ja. On koristi 'etno ritmove' tipične za turbo-folk - ali koristi ih da stvori drum and base. Što. Je. Predobro. Daje nam svima izgovore koje trebamo tako da se osjećamo kao da to nije turbo-folk, ali još uvijek zvuči kao on. I samo moraš plesati kad ga čuješ. Probajte!
We first spent a couple of hours at a pub downtown, where there's cheap beer and tasty schnapps. Then we made our way for Purgeraj, a nightclub-like place with a very leisure atmosphere. On our way there, we met Martin (who was asking for directions). He's a German, living in Valencia and studying French and Italian. Talk about bizarre?
In Purgeraj, the music was just the type of music I needed that night. When I started dancing, I just couldn't stop. I know I'm not the world greatest dancer and I make some funny moves, but when I'm in the zone I feel like I'm at the top of the world. And that's all that matters. So, to explain the title of the post. They played a song by Kiril Džajkovski, a Macedonian musician mixing downtempo, drum and base and Macedonian ethno. Now, for people from these here parts, when you hear it, it really sounds like turbo-folk. Well, not turbo-folk, but any music mixing in eastern Balkans ethnic music tends to sound like turbo-folk. And turbo-folk really raped and maimed the local nightclub and music scene, turning most places where you could go out into places playing trash music (from the perspective of people like me). But, what I can't deny is - people who can enjoy turbo-folk have a blast at the places where they play it. It's fast, catchy and makes you move your body, even if you feel vomit coming up your throat from the sound of it (well, you at least have to move to vomit).
But Džajkovski...he made that magical combination for all the young Croatians who feel like me toward turbo-folk. He's using the 'ethnic rhythms' which are typical for turbo-folk - but uses it to make drum and base. Which. Is. Awesome. He gives us all the excuses we need to feel like it's not turbo-folk, but it sounds like it. And you just have to dance when you hear it. Give it a try!
Click to viewIšli smo van u petak. Par prijatelja, moja cura i ja. Našli smo se sa par prijatelja od prijateljica koje znam tek iz viđenja. Nije trebalo biti ništa posebno. Ali je bilo predobro. Pretpostavljam, dijelom, i zbog litara i litara pive i rakije - ali isto zbog super društva. U super muzike.
Prvo smo proveli par sati u bircu u gradu, gdje ima jeftinog piva i fine rakije. Onda smo otišli do Purgeraja, nešto kao noćni klub sa jako opuštenom atmosferom. Na putu do tamo smo upoznali Martina (koji se raspitivao za upute po gradu). On je Nijemac, koji živi u Valenciji i studira francuski i talijanski. Malo bizarno, a?
U Purgeraju, muzike je bila baš onog tipa koji mi je trebao tu večer. Kad sam počeo plesati, jednostavno nisam mogao stati. Znam da nisam najbolji plesač na svijetu i da radim neke smiješne pokrete, ali kada sam u zoni osjećam se kao da sam na vrhu svijeta. I to je jedino što je važno. Pa, da objasnim ime ovog posta. Svirala je pjesma Kirila Džajkovskog, makedonskog glazbenika koji miješa downtempo, drum and base i makedonski etno. Sad, u ovim krajevima, kada čujete tako nešto, zvuči kao turbo-folk. Pa, ne baš turbo-folk, ali bilo koja muzika koja miješa etno sa istočnog Balkana zvuči kao turbo-folk. A turbo-folk je stvarno izsilovao i izmučio lokalnu glazbenu i klupsku scenu, pretvarajući većinu mjesta za izlaske u mjesta gdje se pušta treš (iz perspektive ljudi kao ja). Ali ono što ne mogu poreći jest - ljudi koji mogu uživati u turbo-folku se stvarno zabavljaju u tim rupama kad idu van. Brzo je, lako se pamti i tjera te da se zibaš, čak i kada osjećaš bljuvotinu koja se penje uz grlo od samog zvuka (pa, bar se krećeš ako te sili na povraćanje).
Ali Džajkovski...on je napravio tu magičnu kombinaciju za sve mlade Hrvate koji imaju iste osjećaje prema turbo-folku kao i ja. On koristi 'etno ritmove' tipične za turbo-folk - ali koristi ih da stvori drum and base. Što. Je. Predobro. Daje nam svima izgovore koje trebamo tako da se osjećamo kao da to nije turbo-folk, ali još uvijek zvuči kao on. I samo moraš plesati kad ga čuješ. Probajte!