Smrt i ja - Death and I
Bilo koja pjesma o smrti je danas pod rizikom da ju se prozove emo. Jadnom. Patetičnom. No bila su nekad vremena kada je pjesnik mogao pisati o smrti a da ne bude pun patetike, već ju opiše do najsitnijeg detalja. Razumije ju. Nespretan prijevod na engleski, kao i uvijek, je moj. Svi koji razumijete hrvatski, budite sretni što možete uživati u dobroj poeziji! :D (pjesmu je napisao Antun Branko Šimić)
Smrt i ja
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog početka: sa mnom raste
u svakom času
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svršetak
njen je pravi početak:
kad kraljuje dalje sama
***
Any poem about death is under the risk of being called emo nowadays. Miserable. Pathetic. But there was a time when a poet could write about death without being pathetic, while describing it to the tinniest detail. Understanding it. The sloppy translation to English, as always, is mine. People who understand Croatian, be happy because you can enjoy good poetry (without my butcher work!) :D (poem by Antun Branko Šimić)
Death and I
Death is not outside me. It is in me
from the foremost beginning: it grows with me
in every moment
One day
I stop
And it still grows
in me until it grows through me
and reaches my fringes. My ending
is its beginning:
when it rules alone